REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE
Reproduktivno zdravlje je definirano prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) kao stanje potpunoga tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti ili iznemoglosti u svim segmentima koji se odnose na reproduktivni sustav, njegove uloge i procese tijekom cijelog života. Reproduktivno zdravlje podrazumijeva mogućnost vođenja zadovoljavajućeg, sigurnog i odgovornog spolnog života te mogućnost reprodukcije uz slobodu odlučivanja ako, kad i koliko često se to želi. Uključuje prava žena i muškaraca na informiranje i pristup prihvatljivim, sigurnim i učinkovitim metodama i sredstvima kontracepcije, kao i pravo na odgovarajuću zdravstvenu skrb koja omogućava sigurnu trudnoću i porod te pruža parovima najveće izglede za zdravo potomstvo.
Od posebne je važnosti reproduktivno zdravlje adolescenata i mladih jer navike i ponašanja u adolescenciji mogu imati posljedice na zdravlje u odrasloj dobi, te utjecati na zdravlje populacije u cjelini. Jedan od preduvjeta reproduktivnog zdravlja jest odgovorno spolno ponašanje koje podrazumijeva usvajanje zdravog životnog stila (apstinencija, vjernost, uporaba kondoma, higijena, redoviti liječnički pregledi) i ponašanja koje je usmjereno na održavanje, zaštitu i unapređenje spolnog i reproduktivnog zdravlja. Neodgovorno ili rizično seksualno ponašanje u adolescenciji može imati neposredne i dugoročne posljedice na zdravlje pojedinca i/ili njegovih seksualnih partnera, kao što su spolno prenosive infekcije (engl. sexually transmitted infection – STI), adolescentne trudnoće, kronične upalne bolesti reproduktivnog sustava, izvanmaternična trudnoća, neplodnost ili zloćudni tumori. Rizično seksualno ponašanje uključuje ranu dob stupanja u spolne odnose, spolni odnos (vaginalni, oralni, analni) bez uporabe zaštite (kondoma), veći broj partnera, promiskuitetno ponašanje (više od dva partnera godišnje), visokorizičnog partnera (HIV pozitivan partner, korisnik intravenskih droga, partner koji je imao više seksualnih partnera), te spolnu aktivnost pod utjecajem alkohola ili droge.
Spolno prenosive infekcije
Spolno prenosive infekcije (SPI) su zarazne bolesti koje se prenose spolnim (seksualnim) odnosom sa zaraženom osobom. Put prijenosa SPI je spolni odnos – vaginalni (putem rodnice), analni (putem čmara) ili oralni (putem usta), ali neke bolesti se mogu prenijeti i putem krvi i krvnih pripravaka ili s majke na dijete tijekom trudnoće i poroda. Čimbenici rizika za spolno prenosive infekcije su: mlađa životna dob (osobito mlađi od 15 godina), spol (djevojke su podložnije infekcijama), veći broj spolnih partnera, spolni odnos bez zaštite (kondom), spolna aktivnost pod utjecajem alkohola ili droge te prisutnost neke druge spolno prenosive infekcije.
Danas je poznato da se više od 30 različitih vrsta bakterija, virusa i parazita može prenijeti spolnim putem, a od toga njih osam uzrokuje najučestalije spolno prenosivebolesti. Od tih osam infekcija četiri su izlječive: sifilis, gonoreja, klamidija i trihomonijaza. Preostale četiri su virusne infekcije i one su neizlječive, ali se mogu smanjiti ili modificirati liječenjem: genitalni herpes, hepatitis B, humani papilloma virus (HPV) i infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV). Spolno prenosive bolesti vrlo često ne pokazuju simptome ili su oni blagi i nespecifični te se ne prepoznaju kao spolno prenosiva infekcija. Uobičajeni simptomi, ako se jave, su promijenjeni iscjedak iz rodnice, iscjedak iz mokraćne cijevi, žarenje i pečenje pri mokrenju, bol u donjem dijelu trbuha, bol prilikom spolnog odnosa, te promjene na koži spolovila i anusa (crvenilo, ranice, mjehurići, čir, bradavice).Posljedice spolno prenosivih bolesti ukoliko se ne prepoznaju i ne liječe mogu biti kronične upalne bolesti, izvanmaternična trudnoća, neplodnost, oštećenja drugih organa, zloćudni tumori, te smrtni ishod.
Spolno prenosive infekcije imaju velik učinak za spolno i reproduktivno zdravlje ljudi na globalnoj razini. Prema podatcima SZO više od milijun osoba dnevno se zarazi nekom spolno prenosivom infekcijom. SZO procjenjuje da je u svijetu 2016. godine bilo 127 milijuna novooboljelih od klamidije, 87 milijuna od gonoreje, 6,3 milijuna od sifilisa i 156 milijuna novooboljelih od trihomonijaze. Za virusne spolno prenosive infekcije procjenjuje se da više od 500 milijuna ljudi živi s genitalnim herpesom, 240 milijuna s hepatitisom B, 37,9 milijuna s HIV-om, te da 300 milijuna žena ima HPV infekciju.
Klamidija
Infekcija klamidijom je najčešća SPI, a uzrokovana jebakterijomChlamydia trachomatis. Najčešće se javlja u spolno aktivnih adolescentica (15-25%). Prenosi seprvenstveno nezaštićenim spolnim odnosom (oralnim, vaginalnim ili analnim) sa zaraženom osobom, ali se može prenijeti i s majke na dijete tijekom poroda. U 3/4 slučajeva infekcija klamidijom ne izaziva nikakve zdravstvene simptome. Ukoliko se pojave, tipični simptomi su: crvenilo, bol, peckanjei iscjedak iz uretre u muškaraca, a u žena iscjedak iz rodnice, bol u donjem dijelu trbuha i dispareunija (bol prilikom spolnog odnosa). Neprepoznata i neliječena infekcija klamidijom može dovesti do širenja bakterijske infekcije na sluznicu maternice i jajovoda, razvoja kronične upale i posljedičnih trajnih promjena na sluznici koje smanjuju plodnost. U adolescentica i mladih žena neliječena infekcija klamidijom je najčešći uzrok upalne bolesti zdjelice koja dovodi do neplodnosti i razvoja izvanmaternične trudnoće. Klamidija se uspješno liječi antibioticima (azitromicin), a liječiti se moraju oba partnera. Vrlo su važni redoviti liječnički pregledi u svrhu ranog otkrivanja i pravovremenog liječenja, kako bi se smanjila mogućnost razvoja komplikacija i dugoročnih posljedica po reproduktivno zdravlje.
Gonoreja
Gonoreja (kapavac ili triper) je spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Neisseria gonorrhoeae (gonokok). Prenosi se nezaštićenim spolnim odnosom (vaginalnim, oralnim, analnim) sa zaraženom osobom, a može se prenijeti i s majke na dijete tijekom poroda, prolaskom djeteta kroz porođajni kanal. Većina zaraženih neće imati nikakve simptome, a ukoliko se pojave, tipični simptomi su: učestalo i bolno mokrenje i gnojni (žuto-zeleni) iscjedak iz mokraćne cijevi u muškaraca, a u žena učestalo i bolno mokrenje te iscjedak iz rodnice. Kod oralnog spolnog odnosa infekcija zahvaća grlo, a kod analnog zadnje crijevo sa simptomima svrbeža, gnojnog iscjetka, krvarenja i opstipacije (zatvora). Ukoliko se bolest ne prepozna i ne liječi može napredovati i u muškaraca izazvati upalu pasjemenika, prostate i sjemenih mjehurića, a u žena upalnu bolest zdjelice, i time uzrokovati neplodnost i izvanmaterničnu trudnoću. Gonoreja se uspješno liječi antibioticima, a liječiti se moraju oba partnera. Kao i kod infekcije klamidijom, s kojom se često istovremeno javlja, vrlo je važno rano otkrivanje i pravovremeno liječenje kako bi se spriječio razvoj komplikacija i dugoročnih posljedica po reproduktivno zdravlje.
Sifilis
Sifilis je spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Treponema pallidum. Prenosi se nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom, te s majke na dijete putem posteljice. Iako je SPI, ne zahvaća samo spolni sustav već i druge organe, te su uobičajeni simptomi bezbolna ranica ili čir u području spolovila, promjene na koži, upale moždanih ovojnica, zahvaćanje aorte, te simptomi od strane živčanog sustava. Bolest seočituje kroz tri stadija između kojih postoje razdoblja latencije (bez simptoma). U prvom stadiju na mjestu ulaska uzročnika (u području spolovila, čmara ili usta) pojavljuje se bezbolna ranica ili čir koja spontano nestaje i bez liječenja, ali tada bakterija ostaje u tijelu i uzrokuje oštećenja drugih organa, odnosno razvoj drugog i trećeg stadija bolesti. U drugom stadiju bolesti, četiri do 10 tjedana nakon pojave ranice,uslijed širenja uzročnika krvlju u druge organe pojavljuju se različiti simptomi: kožni osipi, ranice na sluznicama, vrućica, malaksalost, glavobolja, kostobolja, mučnina i umor. Treći ili kasni stadij sifilisa javlja se nakon tri do 20 godina nakon početka bolesti i zahvaća kožu, kosti i unutarnje organe. Na koži su tipične i najčešće promjene propadanja tkiva (tzv. „gume“) koje cijele ožiljkom. U ovoj fazi može uzrokovati i aneurizmu aorte, upalu moždanih ovojnica, slabljenje vida, slabljenje mišića, te oštećenje moždanih funkcija. Sifilis se uspješno liječi antibioticima (penicilin) u prvom i drugom stadiju bolesti i stoga je važno rano otkrivanje bolesti, a liječiti se moraju svi partneri.
Trihomonijaza
Trihomonijaza je spolno prenosiva bolest uzrokovana protozoom (praživotinja, bičaš) Trichomonas vaginalis. Jedna je od najučestalijih spolno prenosivih infekcija i procjenjuje se da se javlja u oko 20% u žena reproduktivne dobi. Prenosi se nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom, a može se prenijeti i s majke na dijete tijekom poroda. Uzrokuje upalu mokraćne cijevi i rodnice. U muškaraca se mogu javiti pjenušavi iscjedak i bol pri mokrenju, ali najčešće nemaju znakove bolesti, a u žena tipični simptomi su: obilan pjenušavi iscjedak žućkaste boje, neugodna mirisa, te bol i nelagoda prilikom spolnog odnosa. Ukoliko se bolest ne prepozna u žena može doći do razvoja upale mokraćne cijevi i mokraćnog mjehura, dok u muškaraca rijetko dolazi do razvoja komplikacija (upale pasjemenika i prostate). Trihomonijaza se uspješno liječi antimikrobnim lijekovima (metronidazol), a liječiti se moraju oba partnera.
Genitalni herpes
Genitalni herpes je spolno prenosiva bolest uzrokovana Herpes simplex virusom (HSV), najčešće tipa 2. Postoji i tip 1 virusa koji najčešće uzrokuje infekciju usta – herpes usana. Genitalni herpes se prenosi nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom koja može imati znakove bolesti ili može biti nositelj virusa bez znakova bolesti. Osim toga, može se prenijeti s majke na dijete putem posteljice ili tijekom poroda, prolaskom kroz porođajni kanal. Bolest se očituje karakterističnim simptomima u području kože i sluznice spolovila ili anusa koji počinju osjećajem svrbeži, nelagode i žarenja, potom nastaje crvenilo i mjehurići koji pucaju i cijele bolnim krastama. Uz to se mogu javiti vrućica i osjećaj slabosti i iznemoglosti, najčešće kod prve pojave bolesti. Nakon nestanka simptoma virus ostaje pohranjen u živcima zdjelice i može se ponovno aktivirati i izazvati pojavu simptoma u stanjima oslabljenog imunološkog sustava, stresa, umora, menstruacije, kod izlaganja suncu ili prisutnosti druge bolesti.Osim opetovane pojave simptoma, infekcija genitalnim herpesom može uzrokovati i zahvaćanje moždanih ovojnica virusom s posljedičnom upalom (meningitis). Genitalni herpes se ne može izliječiti, ali se primjenjuju antivirusni lijekovi (aciklovir) koji ublažavaju simptome i skraćuju trajanje bolesti.
Hepatitis B
Hepatitis B je upala jetre uzrokovana virusom hepatitisa B. Virus se najčešće prenosi nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom (sjemenom ili vaginalnom tekućinom), a može se prenijeti i s majke na dijete tijekom trudnoće i poroda, te putem krvi i krvnih pripravka. Bolest se najčešće očituje nespecifičnim simptomima poput umora, slabosti i gubitka apetita, i stoga ju je teško prepoznati. Tipični simptomi se javljaju u samo manjeg dijela oboljelih i to su: bol u trbuhu, žutilo kože i sluznica (žutica), tamna mokraća i povišena temperatura. Većina oboljelih se oporavi u toku jedne godine od infekcije virusom hepatitisa B i razvije trajni imunitet. U manjeg dijela oboljelih bolest može prijeći u kronični oblik i dovesti do razvoja ciroze i raka jetre.U liječenju hepatitisa B se primjenjuju antivirusni lijekovi, ali kronični oblik bolesti je neizlječiv. Iz tog razloga je važno bolest spriječiti odgovornim spolnim ponašanjem, te cijepljenjem protiv hepatitisa B koje se u Republici Hrvatskoj (RH)prema trenutnom kalendaru cijepljenja provodi u dojenačkoj dobi.
HIV/AIDS
Infekcija virusom humane imunodeficijencije je spolno prenosiva bolest koja sustavno smanjuje obrambeni sustav organizma i uzrokuje sindrom stečene imunodeficijencije (AIDS, engl. acquired immunodeficiency syndrome)u kojem oboljela osoba postaje podložna različitim infekcijama i razvoju zloćudnih bolesti od kojih u konačnici umire. U svijetu je infekcija HIV-om velik javnozdravstveni problem i do sada je uzrokovala smrt više od 32 milijuna ljudi. Virus se nalazi u krvi, sjemenoj tekućini, sekretu rodnice i majčinom mlijekom. Osim nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom (analnim, vaginalnim i oralnim), prenosi se i putem krvi i krvnih pripravaka, zajedničkom uporabom pribora za intravensku primjenu droga, te s majke na dijete tijekom trudnoće, poroda i dojenja.Važno je napomenuti kako se NE prenosi: virus se ne prenosi dodirom, poljupcem, hranom, vodom, zrakom, u bazenima, tuševima, saunama, ručnicima, rubljem, posteljinom, tetoviranjem, akupunkturom, ubodom komaraca ili drugih insekata te socijalnim kontaktom. Tijek bolesti od infekcije HIV-om do razvoja AIDS-a, ukoliko se infekcija ne prepozna i ne liječi, može trajati od dvije do 15 godina. Simptomi infekcije HIV-om u početku mogu nalikovati simptomima prehlade ili gripe, ali najčešće zaražena osoba dugo nema nikakvih simptoma. Kako infekcija sustavno smanjuje obrambeni sustav, s vremenom dolazi do razvoja različitih drugih infekcija (stadij razvijene bolesti ili AIDS-a) koje se mogu očitovati vrućicom, povećanim limfnim čvorovima, gubitkom tjelesne težine, kašljem, proljevom. Osoba ima sklonost obolijevati od infekcija i bolesti na koje su zdrave osobe otporne (imune) poput gljivičnih infekcija pluća i mozga, te razvoja zloćudnih bolesti poput limfoma i Kaposijevog sarkoma. Od infekcije HIV-om bez prisutnih simptoma, do stadija AIDS-a, bolesnik je zarazan za okolinu na prethodno opisane načine. Infekcija HIV-om i AIDS su neizlječive bolesti, ali danas postoje lijekovi (antiretrovirusna terapija) koji uspješno smanjuju aktivnost virusa i napredovanje bolesti i značajno produžuju život bolesnika. Zahvaljujući antiretrovirusnim lijekovima HIV/AIDS je postao kronična, a ne nužno smrtonosna bolest.Vrlo je važno uz prevenciju, rana dijagnoza i pravovremeno liječenje.
HPV
Infekcija humanim papilloma virusom je najčešća virusna spolno prenosiva infekcija. Procjenjuje se da se oko 70% osoba tijekom života zarazi nekim od tipova HPV-a. Prenosise vaginalnim, analnim i oralnim spolnim odnosom, ne samo penetracijom već i dodirom kože o kožu. Poznato je više od 100 tipova HPV-a, od kojih oko 40 uzrokuje spolno prenosive infekcije. Oni se dijele na niskorizične tipove virusa (tip 6, 11, 42, 43, 44) koji uzrokuju dobroćudne promjene na koži (spolne bradavice ili kondilome) te na visokorizične tipove (tip 16,18, 31, 33, 45) koji se povezuju s razvojem zloćudnih tumora (najčešće rak vrata maternice, ali i rak rodnice, stidnice, rak penisa, rak anusa te rak usne šupljine i ždrijela). Mogućnost zaraze u tijeku spolnog života je visoka i dovoljan je jedan spolni partner kako bi se virus prenio. Većinu infekcija HPV-om (oko 90%) organizam će sam svladati svojim imunološkim sustavom unutar dvije godine. U dijela zaraženih osoba infekcija visokorizičnim tipovima virusa uzrokuje razvoj premalignih promjena sluznice (predstadij raka). Ove promjene također mogu spontano proći, ali postoji rizik da postanu kronične i uzrokujurazvoj raka vrata maternice. Potrebno je oko 15-20 godina za razvoj raka vrata maternice od pojave infekcije. Simptomi raka vrata maternice su rijetki i nespecifični. Predstadiji raka vrata maternice najčešće ne izazivaju simptome, ali se mogu otkriti Papa testom i zato su važni redoviti ginekološki pregledi. U uznapredovalom stadiju bolesti simptomi su krvarenje nakon spolnog odnosa, krvarenje izvan menstruacijskog ciklusa, neuobičajeni iscjedak iz rodnice te bolovi u donjem dijelu trbuha. Infekcija niskorizičnim tipovima virusa očitovat će se pojavom spolnih bradavica ili kondiloma u području spolovila i anusa, te u području usta i ždrijela. Još uvijek ne postoji uspješna metoda liječenja HPV infekcije, odnosno niti jedna metoda ne dovodi do eliminacije virusa iz tijela. Liječenje HPV infekcija je dugotrajno i složeno, kod pojave genitalnih bradavica primjenjuju se metode zaleđivanja tekućim dušikom, spaljivanja, premazivanja podofilinom, ili odstranjivanje laserski ili kirurškim putem. Predstadiji raka u uznapredovaloj fazi, kao i rak vrata maternice liječe se kirurškim putem. U prevenciji bolesti važno je odgovorno spolno ponašanje, redoviti ginekološki pregledi, te cijepljenje protiv HPV-a. U RH je prema kalendaru cijepljenja dostupno cjepivo za djevojčice i dječake u 8. razredu osnovne škole.
Kako spriječiti spolno prenosive infekcije? Osim apstinencijom koja je najsigurniji način prevencije, SPI se mogu spriječiti odgovornim spolnim ponašanjem – trajna, uzajamno vjerna veza dvaju zdravih partnera, smanjenje broja partnera, pažljiv odabir partnera, te primjena kondoma pri svakom spolnom odnosu izvan trajne vjerne veze. Kondom značajno smanjuje rizik prijenosa SPI, a treba se koristiti dosljedno i pravilno. Za hepatitis B i HPV dostupno je cijepljenje kao najučinkovitija mjera prevencije.
Kod pojave simptoma pojačanog ili promijenjenog iscjetka iz rodnice, penisa ili anusa; boli ili žarenja u navedenom području; ranica, mjehurića, bradavica, čira ili drugih izraslina; osjetljivosti, bolova i pečenja prilikom mokrenja ili tijekom spolnog odnosa potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć kako bi se SPI na vrijeme otkrila i liječila te time spriječile komplikacije bolesti. S obzirom da SPI često ne pokazuju simptome, važni su redoviti ginekološki i preventivni pregledi. Djevojke u RH imaju pravo na izabranog ginekologa na primarnoj razini od 12. godine života. Mladići se mogu javiti svom izabranom liječniku opće/obiteljske medicine koji ih može uputiti liječniku za kožne i spolne bolesti. Tijekom školovanja, sve do kraja studija, mladići i djevojke se za sva pitanja iz područja spolnog i reproduktivnog zdravlja mogu javiti nadležnom školskom liječniku te u Savjetovališta za zaštitu reproduktivnog zdravlja pri pojedinim županijskim zavodima za javno zdravstvo.
Autor: Doc.dr.sc. Marjeta Majer, dr.med., univ.mag.med., specijalist školske i adolescentne medicine
